Istražite kontradikcije između Kur'ana i Biblije i razumite islamsku dilemu. Potvrđuje li Kur'an nadahnuće, očuvanje i autoritet spisa koji su sami sebi proturječni?

Kur’an i Biblija predstavljaju zanimljiv paradoks poznat kao islamska dilema. Kuran potvrđuje nadahnutost, očuvanje i autoritet svetih spisa koji su u suprotnosti s njegovim učenjima, stvarajući zagonetku za sljedbenike islama. Ovaj članak zadire u složenost ovog pitanja, ispitujući implikacije potvrde Kur’ana o autoritetu Biblije.

Dvije su glavne mogućnosti koje treba razmotriti. Kršćani ili posjeduju nadahnutu, sačuvanu, autoritativnu Riječ Božju ili je nemaju. Ako to učine, islam je opovrgnut zbog svojih proturječnosti s Biblijom. Suprotno tome, ako kršćani nemaju Riječ Božju, islam je i dalje nevažeći jer Kuran potvrđuje autoritet Biblije.

Članak dalje istražuje kur’anske izjave o Tori i evanđelju, koncept Allahovih nepromjenjivih riječi i navodnu iskrivljenost svetih spisa. Pridružite nam se dok razotkrivamo ove zamršene vjerske proturječnosti.

Table of Contents



Kur’an Biblija i islamska dilema Kur’an potvrđuje nadahnuće, očuvanje i autoritet spisa koji su sami sebi proturječni. I, to je problem.
Dvije su mogućnosti.
Ili kršćani imaju nadahnutu, sačuvanu, autoritativnu Božju riječ ili je nemamo.


To su jedine dvije mogućnosti.
Ako imamo nadahnutu, sačuvanu, autoritativnu Riječ Božju, islam je lažan, jer islam proturječi onome što imamo.
Ako nemamo nadahnutu, sačuvanu, autoritativnu Riječ Božju, islam je lažan jer Kuran potvrđuje nadahnuće, očuvanje i autoritet naše knjige.
Jedno je ili drugo.
Ako je ovo nadahnuta, sačuvana, autoritativna Božja riječ, islam je lažan jer islam proturječi ovoj knjizi.
Dakle, to je jedna mogućnost.
Druga je mogućnost da nemamo nadahnutu, sačuvanu, autoritativnu Božju riječ.
Dakle, ako je evanđelje Božja riječ, islam je lažan.
Ako evanđelje nije Božja riječ, islam je lažan.
Bilo kako bilo. Islam je lažan.
Muslimani moraju odbaciti Bibliju jer je Biblija u suprotnosti s Kur’anom.
Ali muslimani tu imaju problem.
Kur’an objavljuje da su Tevrat i Indžil objavljeni od Allaha.


Sura treća, ajeti od trećeg do četvrtog.
On ti objavljuje knjigu s istinom, potvrđujući ono što je prije nje.
I On je prije vremena objavio Toru i Indžil.
Jedan u naravi ili biti, ali troje u osobi, Otac, Sin i Duh Sveti.
Sin je ušao u stvaranje kao Isus iz Nazareta.
Isus je umro na križu za grijehe i ustao od mrtvih.
Kur’an sve ovo poriče, tako da musliman ne može reći da vjeruje u Bibliju ili da su Allah i Bog iz Biblije isti Bog.
Musliman zna da su prema islamu knjige židova i kršćana navodno nadahnute od Allaha.
Zato kažu pokvareni a ne samo da nikada nisu bili Božja riječ ili nešto slično.
Unatoč Allahovoj jasnoj izjavi da nitko ne može promijeniti Njegove riječi, mnogi muslimani tvrde da je Evanđelje iskvareno od strane apostola Pavla ili kasnijih kršćana.
O ne, apostol Pavao me nadjačao, na neki način čini da tvoj Bog zvuči slabo.
Naši muslimanski prijatelji nam govore da Allah nije mogao zaštititi Toru i Evanđelje, te da su obje objave pokvarili ljudi.
Ono što je Allah poslao da vodi ljude na kraju je zavelo ljude, uvjerivši kršćane da je Bog trojstvo i da je Isus umro na križu za grijehe.
Naravno, trebali bismo biti zbunjeni kada nam muslimani kažu da su Tora i Indžil promijenjeni, jer Kur’an kaže da niko ne može promijeniti Allahove riječi.
Sura osamnaesta, ajet dvadeset sedam. I reci ono što ti je objavljeno iz knjige Gospodara tvoga.
Nema nikoga tko može promijeniti njegove riječi, i nećeš naći utočište osim njega.
I opet, možete doći do deset muslimanskih prijatelja, deset, deset od deset vaših muslimanskih prijatelja ovo nije prije pročitalo.


Oni ne znaju da je ovdje.
Isto poglavlje Sure pet ajeta, šezdeset osam.
Reci, o ljudi knjige, nemate se na čemu osloniti ako se čvrsto ne budete držali Tevrata, Indžila i sve objave koja vam dolazi od Gospodara vašeg.
Vrlo, vrlo čudno za reći ako je mislio da su Tora i Evanđelje iskvareni.
Ovaj ajet samo znači da niko ne može promijeniti Kur’an.
Ali ajet ne kaže da niko ne može promijeniti Kur’an.
Kaže da niko ne može promijeniti Allahove riječi.
A Tevrat i Indžil, prema Kur’anu, su Allahove riječi.
Ako je evanđelje iskvareno, možemo se samo pitati zašto Kur’an kaže da su kršćani još uvijek imali evanđelje za vrijeme Muhameda.
Mnogi muslimani govore nešto sasvim drugo kršćanima.
Kažu, ne vjerujemo u vašu knjigu jer je iskvarena, a vaš Bog je lažni Bog.
Ako je muslimanima naređeno da kažu da vjeruju u ono što nam je objavljeno, zašto umjesto toga kažu da ne vjeruju u Bibliju, jedinu objavu koju imamo?
I ako im je naređeno da kažu da su naš i njihov Bog jedan, zašto umjesto toga kažu da je naš Bog lažni Bog?
Kur’an naređuje muslimanima da kažu kršćanima: Mi vjerujemo u ono što je objavljeno nama i u ono što je objavljeno vama.
Naš i vaš Bog su jedan i mi se Njemu pokoravamo.
Kur’an jasno tvrdi da je evanđelje mjerodavno za kršćane, a to ima smisla samo ako je autor Kur’ana vjerovao da kršćani imaju Božju riječ.
Ali evanđelje nije bilo mjerodavno samo za kršćane.
Bio je mjerodavan i za samog Muhameda, a samim tim i za muslimane.


Jednog dana, Muhammed je počeo sumnjati u svoje objave.
Kao odgovor na ove sumnje, Allah je naredio Muhammedu…
Ići k ljudima knjige, Židovima i kršćanima, po potvrdu.
Potvrđujući ono što je prije toga, prema ovom prijevodu, i otkrio je Toru i evanđelje prije vremena, smjernicu za čovječanstvo.
Primijetite čak i tamo, Tora i evanđelje su otkriveni kao smjernice za čovječanstvo.
U redu.
Je li ih apostol Pavao pokvario?
Muslimani se danas ponašaju kao da Kur’an presuđuje Bibliji.
Budući da je Biblija u suprotnosti s Kur’anom, muslimani pretpostavljaju da se Biblija mora odbaciti.
Ali u Kur’anu je upravo suprotno.
Biblija presuđuje Kur’anu, a sam Muhamed je mogao samo potvrditi svoje objave provjeravajući da li se poklapaju sa spisima Ljudi Knjige.
Budući da je Muhamed nastavio propovijedati islam, ovaj test očigledno nikada nije shvatio ozbiljno.
Da je otišao kod ljudi Knjige u potrazi za potvrdom, bio bi prisiljen odbaciti Kur’an, jer Kur’an stavlja muslimane u neizbježnu dilemu.
Potvrđujući spise koji su u suprotnosti s njegovim temeljnim učenjima, islam se samouništava.
Muslimani koji ne žele vjerovati u religiju koja se sama uništava morat će stoga pronaći novu religiju.
Ako je evanđelje iskvareno, možemo se samo pitati zašto Kur’an kaže da su kršćani još uvijek imali evanđelje za vrijeme Muhameda.
Sura sedma, ajet stotinu pedeset i sedam. Oni koji slijede glasnika, nepismenog proroka, kojeg nađu spomenutog u svojim spisima, u Tori i evanđelju.
Oni su ti koji će napredovati.
Kako su kršćani mogli pronaći Muhameda spomenutog u Evanđelju, kada je Evanđelje navodno bilo iskrivljeno stoljećima ranije?
Da li Allah kaže da nalazimo Muhammeda spomenutog u našim iskvarenim spisima?
Ali ne nalazimo da se Muhammed uopće spominje u našim spisima, osim kao dio općeg upozorenja o lažnim prorocima koji dolaze odvesti ljude od Evanđelja.
I ako nađemo da se Muhamed spominje u našim spisima, kako bismo znali da to nije jedan od iskvarenih dijelova?
A pošto su naši spisi u suprotnosti s islamom, zašto bi se Allah pozivao na njih kao na dokaz za islam?
Ali Allah ide mnogo dalje od ovoga.


On zapovijeda kršćanima da sude po evanđelju.
Ohrabrimo naše prijatelje muslimane da slušaju Evanđelje kako nalažu obje naše vjere.
ako je evanđelje Božja riječ, islam je lažan.
Ako evanđelje nije Božja riječ, islam je lažan.
Bilo kako bilo. Islam je lažan.
To je prilično velik problem

Other Translations

PlayLists

Watch on YouTube

Susan AI

View all posts